Krštenje

SAKRAMENT CRKVE – SAKRAMENT VJERE

Da bi vaše dijete bilo kršteno u Katoličkoj crkvi potrebno je najprije da ima nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri. Ako te nade nema svećenik će, slijedeći propise Zakonika kanonskoga prava, krštenje odgoditi pošto se razlog obrazloži roditeljima (Zakonik kanonskoga prava, kan. 868 – § 1.).

Prije svega potrebno je javiti se na vrijeme svećeniku i s povjerenjem porazgovarati i dati se poučiti. Svećenik će nakon što čuje razloge, radi kojih netko želi krstiti svoje dijete procijeniti ima li osnovane nade da će dijete biti odgojeno u kršćanskom duhu. Isto tako svećenik će vidjeti s kojim motivima se dolazi da bi se dijete krstilo. Svećenik će individualno pristupiti svakoj osobi i obitelji, te zajedno s njima donijeti odluku o vremenu i datumu krštenja.

Svećenik će s velikom ljubavlju i otvorenošću pristupiti svakome tko dobronamjerno zatraži primanje bilo kojeg sakramenta – tako i krštenja. Isto se očekuje i od roditelja. Nažalost, često se može naići na potpuno nerazumijevanje značenja sakramenta krštenja ili pak pridavanje magijskih i zaštitničkih svojstava. Dakako, to je prilika i za pouku roditelja o značenju i smislu krštenja. Nažalost, dogodi se i neprihvaćanje Kristovoga i crkvenoga nauka, te zahtijevanje da bez obzira na činjenicu što ne žive kršćanskim životom ili bez velikog razloga ne žele stupiti u brak imaju “pravo” na krštenju.

Sakrament ženidbe ne smije se stavljati kao uvjet krštenju djeteta. No, isto tako roditelji koji žive nevjenčano, trebaju i sami sebi postaviti pitanje o vlastitom vjerničkom svjedočanstvu. Biti vjernik, a živjeti bez blagoslova Božjega nespojivo je s vjerom u tog istog Trojedinoga Boga od kojega tražimo krštenje za vlastito dijete. Iznimku čine roditelji, koji su već bili crkveno vjenčani, a potom su se opet civilno vjenčali.

Ukoliko roditelji nisu u crkvenom braku, to može, ali i ne mora biti prepreka. Bitno je zašto nisu u crkvenom braku. Ukoliko to ne žele (a mogu sklopiti takav brak), ne prihvaćaju učenje Crkve i ne žive po njezinim načelima te ne namjeravaju djecu odgajati u katoličkoj vjeri (ako sami tako ne žive, nema ni osnove da će i djecu tako odgajati), već žele krstiti djecu samo iz običaja, tradicije ili zbog pritiska okoline, tada bi se to krštenje trebalo odgoditi dok dijete samo ne dođe do dobi razlučivanja. Slično vrijedi i ako oba roditelja nisu krštena. Ako se oni osobno ne žele krstiti, a žele krstiti dijete, postoji opravdana sumnja da mogu dijete odgajati u katoličkoj vjeri.

Stoga, valja najprije kontaktirati svećenika u HKM Dublin, te dogovoriti predkrsni susret koji će biti i jedan svojevrsna pretkrsna kateheza za roditelje i kumove.

Kako se dijete krsti u vjeri roditelja i kumova, istima se preporuča pristupiti sakramentu pomirenja (Sv. ispovijedi) kako bi potpunim sudjelovanjem kod slavlja krštenja i primanjem Sv. pričesti (ako se krštenje slavi za vrijeme Sv. mise) mogli i naizvan pokazati i u srcu učvrstiti svjedočanstvo vjere.

DOKUMENTI ZA KRŠTENJE:

1. Izvod iz knjige rođenih za dijete (Birth certificate).
2. Posvjedočenje o prikladnosti kuma(e) iz župe krštenja ili gdje trenutno živi.

ŠTO JOŠ VALJA PRIPRAVITI ZA KRŠTENJE?

1. Krsna haljinica
2. Krsna svijeća

TKO MOŽE BITI KRSNI KUM/A? 

a) katolik sa navršenih 16 godina života;

b) treba biti kršten, pričešćen i krizman;

c) kum ne može biti tko je samo civilno vjenčan nego mora biti i crkveno vjenčan i krizman (moguće je vjenčati se bez svete potvrde – krizme, ali će vas svećenik upozoriti da nećete moći biti kum na krštenju i krizmi dok ne primite sakrament svete potvrde);

d) kum ne može biti tko je rastavljen i ponovno civilno vjenčan ili živi u vanbračnoj zajednici (činjenica da je povrijeđen sakrament ženidbe, dovelo je do nemogućnosti kumovanja kod drugog sakramenta);

e) kum ne može biti tko živi zajedno nevjenčano (npr. kršćanski mladić i djevojka koji žive zajedno prije crkvenog vjenčanja) sve dok ne sklopi sakrament svete ženidbe (činjenica da nedostaje sakrament ženidbe, dovelo je do nemogućnosti kumovanja kod drugog sakramenta);

f) kum treba provoditi život u skladu sa katoličkom vjerom i crkvenim naukom;

g) otac i majka ne mogu biti kumovi svome djetetu.

Kod krštenja je uvijek važno, bez obzira radili se o djetetu ili odrasloj osobi, da krsni kum/a bude osoba uzorna života koja prakticira sakramentalni život. Premda ima mnogo dobrih kršćana, koji imaju kanonsku zapreku vjenčati se u Crkvi te žive samo u građanskom braku, oni ipak ne mogu biti kumovi kod krštenja.

Bitno je znati da Crkva s velikom brigom gleda na obitelji i na svetost braka, koji je povlašteno mjesto kršćanskog odgoja i vjerničkog života, budući da je brak božanska ustanova.

No, vrijedno je znati da nijedan svećenik ili đakon ne može nekome zabraniti krštenje, no može ga odgoditi dok se ne ispune uvjeti za gore rečeno.