PETI DAN DEVETNICE
Zajednica u Galwayju i okolici
Blaženi Miroslav Bulešić,
zaštitnik Zajednice
(životopis)
Saberimo se i započnimo molitvu…
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Čujmo Božju riječ…
Iv 12, 23 ‐ 28
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
ʺDošao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam:
ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo;
ako li umre donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga.
A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.
Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom.
I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.
Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.
Duša mi je sad potresena i što da kažem?
Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!
Oče, proslavi ime svoje!ʺ
Razmatrajmo…
Majka Terezija – ta velika mala svetica postala je gotovo apsurdno utjecajna žena, unatoč tomu što je bila siromašna, unatoč tomu što nije bila odlikovana visokim obrazovanjem niti je svoje djelovanje usmjeravala prema moćnicima. Njezino svakodnevno žrtvovanje za najmanje oko sebe, za bolesne – uistinu bolesne, izranjavane i deformirana tijela, za one o kojima se baš nitko nije mogao ili nije htio brinuti, njezino svakodnevno umiranje sebi i davanje drugima učinili su to da se od jednoga do drugoga kraja zemlje čuje za njezino ime. Ona je u početku odbijala svaki susret s javnošću koji ju je pomicao iz mjesta anonimnosti, molila je Isusa da ju poštedi toga jer je strahovala za svoju poniznost, no iz poslušnosti duhovniku i biskupu, uvijek je odlazila ondje gdje je bila pozvana. Sve što je imala i sve što je bila poklanjala je, odričući se svega, da stekne Sve. (…) Ovako je razmišljala:
„Da bismo dobili nešto što nikada nismo imali, moramo učiniti nešto što nikada nismo učinili. Kada nam Bog uzima nešto što ne možemo shvatiti, on nas ne kažnjava, već nam otvara ruke da primimo nešto još bolje. Božja volja nikada nas neće odvesti negdje gdje nas Božja milost neće zaštititi.“
Suvremeni katolik vjerojatno često vodi bitku s činjenjem dobra bez očekivanja nekakve nagrade – makar osmijeha ili lijepe riječi. Vjerojatno mu je jako teško i voljeti, a da tu ljubav ne primi natrag. (…) Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno, Sestra kaže – čini dobro! I sigurno bi na to nadodala kako „sve to i tako nikada nije bilo između tebe i njih, već između tebe i Boga“. Ipak, većina katolika može se pohvaliti makar slutnjom ili osjećajem Božje blizine, što samo po sebi također može djelovati utješno kada ljudske nagrade i priznanja zakažu – no Majka Terezija nije bila jedna od njih. U svojim pismima duhovniku i biskupu često je pisala o tomu kako joj je Isus posve uklonio svaki osjećaj/slutnju/sigurnost svoje prisutnosti, i to se stanje nije nikada promijenilo. Ona je čeznula, vapila, molila, no sve što je imala bilo je znanje i svijest o tomu da je Bog stvaran. Većinu je svoga djelovanja kao Misionarka ljubavi provela „u mraku“, bez ikakve duhovne utjehe, ali njezina se ljubav prema Isusu nije smanjivala. Tako je u jednomu od pisama napisala:
„Nemojte misliti da je moj duhovni život posut ružama – to je cvijeće koje gotovo nikad ne nađem na svom putu – dapače više imam kao drugaricu tamu, pa kad noć postane jako gusta i sve mi izgleda kao da ću svršiti u paklu, onda jednostavno prikažem sebe Isusu – ako on hoće da ja odem tamo, spremna sam, samo pod jednim uvjetom – da to zaista njega veseli.“
Isus je Majci Tereziji bio najvažniji u životu, jer je govorila kako ljudi miješaju rad sestara s njihovim pozivom – „naš je poziv ljubiti Boga“, i ljubila ga je zaista do kraja, unatoč tomu što nije osjećala da joj on tu ljubav uzvraća. Tako je svakodnevno otkrivala paradoks – „ako se ljubi do boli, tada umjesto boli, može biti samo još više ljubavi.“ Taj se paradoks čini korisnim i u našim malim Kalkutama – izazovima ljubavi s kojima se svaki dan susrećemo. Ponekad se i nama može učiniti da Gospodin traži mnogo – uzima, šalje, zove, propituje. Majka je to ovako opravdala, našalivši se: „Znam da mi Bog ne bi dao ništa s čime se ne mogu nositi, samo bih voljela kada ne bi imao toliko povjerenja u mene.“ Ipak, nikada nije tražila od Gospodina da ukloni neki križ koji bi ju snašao – jer je znala kako je križ jedini put:
„Sada se zaista veselim kad nešto ne ide kako ja želim, jer vidim da On hoće naše pouzdanje – zato u gubitku hvalimo Boga kao da smo sve dobili.“
To je teško, no srećom na nebu imamo zagovornicu, koja zna da je teško i da boli i da se čini besmislenim – no, koja zna i to da se za Isusa sve isplati, jer – „samo je on put što ga vrijedi slijediti, svjetlost što je vrijedi paliti, život što ga vrijedi živjeti – i ljubav što je vrijedi ljubiti.“ Milost je povjerovati u to sve. (…)
Majka Terezija iz Kalkute
(Izvor: Bitno.net)
Molimo…
Apostolsko vjerovanje… Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…
LITANIJE PONIZNOSTI SVETE MAJKE TEREZE
Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!
Oče Nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Isuse, blaga i ponizna Srca, Učini srca naša po Srcu Svome!
Od želje da budemo poštovani, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo voljeni,
Od želje da budemo slavljeni,
Od želje da budemo hvaljeni,
Od želje da budemo voljeni više od drugih,
Od želje da nas pitaju za savjet,
Od želje da budemo priznati,
Od želje da budemo omiljeni,
Od straha da ne budemo poniženi,
Od straha da ne budemo prezreni,
Od straha da ne budemo prekoreni,
Od straha da ne budemo oklevetani,
Od straha da ne budemo zaboravljeni,
Od straha da ne budemo ismijani,
Od straha da ne budemo osumnjičeni,
Od straha da nam ne nanesu nepravdu,
Da drugi budu voljeni više od nas, Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da drugi budu poštovani više od nas,
Da drugi budu izabrani, a mi ostavljeni po strani.
Da drugi budu hvaljeni, a mi nezapaženi,
Da u očima svijeta drugi mogu rasti, a mi se smanjivati,
Da drugi imaju prednost pred nama u svemu,
Da drugi postanu svetiji od nas, a da mi postanemo sveti
koliko ti želiš,
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam,Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,usliši nas,Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,smiluj nam se, Gospodine!
Pomolimo se:
Gospodine Isuse Kriste, koji si kazao: ”Ištite i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!”, daj nam, molimo Te, Božansku Svoju ljubav, da Te svim srcem, ustima i djelima ljubimo i nikada Te hvaliti ne prestanemo. Daj nam, Gospodine, da se Tvoga svetoga imena bojimo i ujedno ga uvijek ljubimo, jer nikada ne prestaješ ravnati one koje u Svojoj ljubavi utvrđuješ. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Sv. Majko Terezijo, moli za nas!
Blaženi Miroslave Bulešiću,
Sveti Josipe,
Sveti Patriče,
Sveta Brigito,
Sveti Kolumbane,
Sveti Nicholas,
Sveti Cuanna,
Sveti Geralde,
Sveti Edna,
Svi sveci hrvatskoga i irskoga naroda, molite za nas!
Zaljučimo molitvu…
Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u Život vječni. Amen.
Hrvatska katolička misija Dublin 