
PRVO ČITANJE: Sir 24, 1-2.8-12
Čitanje Knjige Sirahove
Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti
i sred puka svog se hvali.
Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg
i pred njegovom se moći proslavlja.
Posred naroda se svog uzvisuje
i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje
i u mnoštvu izabranika ima hvalu
i među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlje:
»Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori,
odredi mjesto za šator moj i reče:
‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’
Prije vjekova, odiskona, on me stvorio
i neću prestati dovijeka.
Pred njim sam služila u svetom šatoru
i potom se nastanila na Sionu.
Dao mi je tako spokoj u milome gradu
i vlast mi je u Jeruzalemu.
Tako se ukorijenih u slavnom narodu,
na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj,
i u punom zboru svetih moj je boravak.«
Riječ Gospodnja.
OTPJEVNI PSALAM: Ps 147, 12-15.19-20
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
Hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
DRUGO ČITANJE: Ef 1,3-6.15-18
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima,
u Kristu.
Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta
da budemo sveti i bez mane pred njim;
u ljubavi nas predodredi za posinstvo,
za sebe, po Isusu Kristu,
dobrohotnošću svoje volje,
na hvalu slave svoje milosti.
Njome nas zamilova u Ljubljenome.
Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.
Riječ Gospodnja.
EVANĐELJE: Iv 1, 1-18
Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade,
u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga,
ime mu Ivan.
On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo,
nego — da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego — od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
— slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca —
pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega.
Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi,
preda mnom je
jer bijaše prije mene!«
Doista,
od punine njegove svi mi primismo,
i to milost na milost.
Uistinu,
Zakon bijaše dan po Mojsiju,
a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje:
Jedinorođenac — Bog
— koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.
Riječ Gospodnja.